Ego. Po Freudu, postoje Id (ja, ja, ja i moje potrebe) koji je primarni instinkt i u nama je od rođenja i on je taj „zločesti“ dio priče, Ego (realist) koji nastaje iz Ida i zapravo „korigira“ ponašanje Ida za svijet oko vas i Super ego onaj koji to ponašanje dovodi do „savršenstva“ na svim aspektima. Te sve tri stavke zajedno čine ono što mi doživljavamo kao samo jednostavno – „ego“. Istraživajući internetom šta točno svijet vidi kao ego, skontala sam da ga velika većina vidi kao negativnu stvar koja nam uništava odnose, posao, život i kao stvar koja nije prirođena, nego je stvorena kroz život raznim utjecajima i da svi imamo ego, ali ga treba odbaciti kako bi pronašli „Višeg“ sebe i svoje pravo unutarnje ja. Onak nemoj me j… Može da, ako odrastaš negdje na osami bez ljudi, interneta, civilizacije, sustava i ostalih „groznih“ stvari što stvaraju taj isti ego i naravno kasnije živiš na tom istom mjestu jer da takav dođeš u stvaran svijet „pojedu“ te u sekundi. A ako odrastaš normalno i kreneš ga odbacivati kroz razne meditacije i slično, opet se nakon te iste meditacije moraš vratiti u stvaran svijet. Nemojte me krivo shvatiti. Ne smatram da je stvaran svijet loša stvar, samo nije stvoren da u njemu živiš bez tog istog ega. Kao što gore piše, svi ga imamo. Točka. Dakle, svi ga moramo imati, samo moramo nekako naučiti živjeti s njim. E sad, kao netko tko se bavi stand up komedijom i većinu vremena provodi sa osobama jakog „ega“, i sama imam jak ego, te ponukana Freudovim idejama da ego treba postojati i da je najbitnije da su sve tri stavke unutar ega u balansu da bi imali zdrav i jak ego, mislim da ću nekako krenuti u ovom smjeru. Možda ispadne da to „crtam ko slikovnicu“, ali eto, ja to nekako tako vidim. Ego kao takav je dobra stvar. Nije dobro kada unutar ega Id, Ego i Super Ego nisu u balansu. Kada je Super Ego jači i prevladava, sam ego je slab i to nije dobro jer te onda ljudi sa jakim egom lako „gaze“ i gubiš samopouzdanje, međutim time štetiš sebi, ali najčešće ne i drugima. Puno gore je kada tvoj ego šteti drugima, odnosno kada je Id prejak ili se Ego „pokvari“. Tu nastaju problemi i stvaraju se nastavci. Id je taj koji je JA i ako je Id jači i dominira, dobijate nastavak „ist“ tj. Egoista, osobu koja je sebična, sebi daje više slobode i ima dvostruka pravila. Ako je još jači dobijate nastavak „centrik“ tj. Egocentrika, osobu koja sebe u potpunosti stavlja u centar svačijeg svijeta. Jeste razmišljali nekad da je čudno kad ljudi kažu joj tebi se svijet vrti samo oko tebe? Jer, realno, tvoj svijet se može vrtiti samo oko tebe, oko koga će drugoga?
E, problem je kada se i svi tuđi svijetovi moraju vrtiti oko tebe. Uglavnom, a ako Id baš ode u potpunu dominaciju dobijate Ego-manijaka, osobu toliko narcisoidno zaokupljenu sobom da to postaje bolest. Ego je realist i on nas nekako drži na zemlji, u stvarnosti. Ako se Ego pokvari možete otići u dva smjera. Možete dobiti nastavak „trip“ tj Egotripera ili predznak „alter“ i nekoga sa alter egom. Ljudima s alter egom se Ego pokvario jer se ljudi toliko ne mogu nositi sa stvarnim životom i stvorili su lika koji može, i stvarni ego se ne sjeća ničega šta se desilo dok je bio u stanju alter ega i to je također definirano kao bolest. Dok egotrip to nije. Egotriperu se Ego pokvario na različitoj svijesti od alter ega. Iako i jedan drugi najčešće zabriju u nešto jače i bolje onog što inače jesu, osoba s alter egom nema svijest o svojim postupcima i događanjima oko njega i određeno vrijeme je u tom stanju, dok Egotriper ima, samo se ne može pomiriti s njima i konstatno je u stanju egotripa. Dosta često me ljudi pitaju koja je razlika između jakog ega i egotripa. Recimo to ovako: jak ego je potkrijepljen činjenicama, egotrip nije. Ako ste napravili nešto super u životu i ponosite se time, neka. I ne dajte da vam nitko oduzme to pravo i ne dajte se zafrkavat. Samo nemojte previše smarat ljude s tim, radi onog „centrik“ nastavka ili još gore, zabrijat da ste nekaj kaj niste. Kad si zabrijete da ste nešto šta niste prestanete rast kao osoba u poslu i životu istog trena. Ostanete na tom nivou na kojem god da u tom trenutku jeste i za sve vaše neuspjehe su drugi krivi jer niste realni sa samima sobom.
Eto. I da zaključim. Ego uopće nije loša stvar. Čak štoviše, ako ga naučiš njegovati i kako držati Id, Ego i Super Ego u balansu za jedan normalan, zdrav i jak ego, zbog njega se ne daš maltretirati, zbog njega lakše odrađuješ intervjue za posao i sami posao, razgovore s ljudima, bitne odluke i korake u životu, općenite životne stvari, itd. I zato se nemoj bojati prihvatiti ego. Samo budi čovjek s egom bez predznaka i nastavka.